Vreme broj 478, 4. mart 2000.

�ivot u podeljenom gradu

Iste neda�e i strahovi

Prije februarske eskalacije nasilja u albanskom delu grada �ivelo je oko 6000 Srba. Prema podacima civilne misije UN-a (UNMIK), u isto vreme na severnoj strani Mitrovice bilo je nastanjeno oko 2000 Albanaca i 14.000 Srba

Specijalno za �Vreme� iz Kosovske Mitrovice

Srbi sa Kosova se zaklinju da svakog Albanca mogu po izgledu prepoznati me�u stotinu drugih Srba. Iako sli�no tvrde i neki Albanci za Srbe, strancima nije ba� jasno uo�ljiva fizi�ka razlika izme�u pripadnika dvije etni�ke zajednice.

Ono �to najo�itije razdvaja suprotstavljene strane u pokrajini jeste jezik. Podjeljenu Kosovsku Mitrovicu, izuzev mutne rijeke Ibar, razli�itog jezika i politike, razdvaja i neizmjerna koli�ina mr�nje. Zbog svega toga �ivot "za one druge" u podjeljenom gradu postao je prava no�na mora.

U ju�nom, albanskom delu grada, prema zvani�nim podacima civilne misije UN-a (UNMIK), �ivi 90.000 Albanaca i svega sedam srpskih porodica (saop�tenje UNMIK-a broj 20. od 17. novembra 1999). Hrabra sedmorka su zapravo trojica sve�tenika koji zajedno sa �lanovima u�e porodice danono�no �uvaju vojnici KFOR-a. Protojerej crkve "Sveti Sava", koja je okru�ena oklopnim transporterima, Velimir Stojanovi� u izjavi za �Vreme� ka�e da "Srbi u Mitrovici nisu �ivjeli u gorim uslovima".

"Mo�ete zamisliti kakav je na� �ivot. Prazne crkve, provokacije �iptara i stra�e Italijana. Pretresaju nas kada putujemo, iako znaju da smo sve�tenici", ka�e Stojanovi�.

Smatra da bi odlazak u albanske prodavnice ili neplaniranu �etnju gradom bilo "poslednje �to bi njegova porodica u�inila". Zadnji put gradom su �etali u maju pro�le godine.

"Nemam nameru da �iv ostavim crkvu", ka�e protojerej Stojanovi�. Do 2. februara u sjeverni dio grada odlazio je uz pratnju vojnika KFOR-a, ali od tog datuma van dvori�ta kre�u se samo u oklopnim transporterima me�unarodnih vojnih snaga.

Osim njega, u ju�nom dijelu grada ostali su sve�tenici Borislav Keki� i Svetislav Noji�. Ku�e su im od crkve udaljene oko deset metara i to im je najdu�a relacija kojom se slobodno kre�u. Petnaestoro Srba, u sedam doma�instava, ne kriju simpatije prema italijanskim vojnicima koji ih neprestano �uvaju. Zadovoljni su i Francuzima. Oni su im jedina za�tita. Protojerej Velimir Stojanovi� tvrdi da je do sada imao mnogo prijetnji, a krajem februara oklopni transporter u kojem je bio napadnut je kamenicama. Uprkos svemu, ka�e da �e do "kraja �ivota ostati u ju�nom dijelu grada" i da "ne gubi nadu u povratak svih raseljenih Srba sa Kosova".

Prije februarske eskalacije nasilja u albanskom delu grada �ivjelo je oko 6000 Srba. Prema podacima civilne misije UN-a (UNMIK), u isto vrijeme na severnoj strani Mitrovice bilo je nastanjeno oko 2000 Albanaca i 14.000 Srba. Visoki komesarijat za izbeglice (UNHCR) nedavno je saop�tio da je 1500 albanskih civila izbjeglo u albanski dio grada. Preostalima je tada postalo jo� te�e. Dok je situacija bila mirnija, �esto su u kupovinu odlazili u ju�ni dio grada. Sada su izlaske na ulicu sveli na minimum.

"Ne mogu da ostavim ovo �to sam 40 godina stvarao. Mi stariji smo �ilavi. Jo� mi niko nije dolazio na vrata, a i da do�u, rekao bih da ne�u da idem," ka�e 68-godi�nji Albanac koji moli da mu se ime ne pominje. On je jedan od rijetkih koji je sa suprugom ostao u centru sjevernog dijela Mitrovice. Ka�e da osnovnih namirnica ima dovoljno i da na ulicu iza�e "barem jednom sedmi�no". Vrata njegovog stana mogu se samo od�krinuti, jer je sa unutra�nje strane postavljen masivni kuhinjski sto. Tek kada se uvjeri da poznaje gosta, otvara vrata. Njegova supruga obja�njava da su njihove kom�ije Albanci, prije nego �to su od straha pobjegli, svako ve�e na vrata naslanjali termoakumulacione pe�i ili druge predmete.

"Dvije �erke koje �ive u Turskoj mole nas da idemo odavde. Ali, gdje?", pita se na� sagovornik. Smatra da "jo� uvijek ima dobrih kom�ija Srba sa kojima ni ranije nije imao problema".

I drugi Albanac zahtijeva anonimnost. Pokazuje da mu je zamrziva� napunjen raznim artiklima: mlijeko, povr�e, meso... "Nema potrebe da izlazim", ka�e i dodaje kako "ne mo�e zaboraviti fabriku �Trep�a� u kojoj je zaradio penziju". I on pokazuje odlu�nost da "ostane u gradu bilo koja vlast da do�e".

S obzirom na �injenicu da se hlijeb u sjevernom dijelu grada rasproda ve� u prijepodnevnim �asovima, njegova supruga pripremanje peciva shvata kao dio zabave:

"Nemam �ta drugo da radim, a ovo ameri�ko bra�no koje dobijamo od UNHCR-a je odli�no."

Albanski stanovi se lako prepoznaju. U 90 odsto slu�ajeva, jo� tokom ljeta, drvena vrata su zamenjena metalnim. Najmanje dvije brave od kojih je jedna "one touch lock" ulijevaju koliko-toliko sigurnosti. Neki su na ulaznim vratima, preventive radi, �irili�nim pismom istakli poznata srpska prezimena, djevojke su skra�ivale i farbale kosu...

Posljednjih mesec dana francuski vojnici obilaze stanove i popisuju stanovnike. Iako zvani�nih informacija o broju preostalih Albanaca na sjeveru grada nema � procijene su da ih ima oko 500. Najvi�e ih je u Bo�nja�koj mahali (neposredno uz Ibar) i u mikronaselju (iznad bolnice). Oba naselja su me�ovita i u njima se Albanci ose�aju daleko sigurnije.

Mada �ive u nekoj vrsti ku�nog pritvora, policijski �as koji je na snazi skoro mjesec dana, donio im je djelimi�no olak�anje. Sa po�etkom policijskog �asa i prvim mrakom ulazna vrata i dvori�ta se zaklju�avaju. Strah i neizvesnost u kojem �ive i Srbi i Albanci, identi�an je samo u slu�ajevima kada su izlo�eni istim neda�ama. �este nesta�ice vode i struje njihov �ivot �ine nepodno�ljivim, bez obzira na to kojoj etni�koj zajednici pripadali.

Cvjetko Udovi�i�